Belec i zagorski melting pot

, , 1 Comment

Gisingovci (Grafen von Güssing), Celjski (Grafen von Cilli), Vitovci (češki tj. moravski plemići i plaćenici), Katarina Branković (kćer srpskog despota, udovica Ulrika Celjskog), obitelji Brandenburg, Gyulay, Turóczy, Rattkay, Keglević, Mikulić, Erdödy, Auersperg, Matačić, Jurenić, Najšić i naposljetku Rukavina. To je nekakav približan presjek vlasnika utvrde Belec. Raznoliko društvo se ovdje našlo – od njemačkih i ugarskih velikaških obitelji do hrvatskih plemića iz Bosne i Like. Pitate se gdje su domaći, zagorski, kajkavski plemići? Samo stranci su vladali?

Hm?! Pa da, gdje su? U skoro 100% nacionalno hrvatskom kraju. Odgovor je pred nosom, no zamaskiran.

Svi nabrojani su u biti domaći. Naravno, gledano kroz kontekst vremena. Hrvatsko zagorje u razdoblju gradnje burga Belec bilo područje graničnih razmirica između njemačkih zemalja i ugarskih kraljeva. Sukobi su se najčešće rješavali na način da su plemići s jedne strane dobivali titule i posjede na drugoj. O nacionalnom sastavu tadašnjeg stanovništva bespredmetno je govoriti jer je to nebitan pojam o to doba, no činjenice govore da hrvatske velikaške obitelji nisu imale preveliki utjecaj na to područje kao što je i vlast ugarskog kralja bila relativno slaba u područjima ispod Gvozda.

Stvari se pomalo mjenjaju s jačanjem turske opasnosti. Osmanska politika prema katoličkom stanovništvu bila je nemilosrdna te  velik broj stanovništva iz Like, Bosne, Pounja seli sjevernije, a jedno od glavnih odredišta za naseljavanje je Hrvatsko zagorje. Isti princip vrijedi i za hrvatsko plemstvo. Draškovići, Keglevići, Kukuljevići, Patačići, Jelačići samo su neki od plemića koji su morali napustiti svoje posjede te su se skrasili u Hrvatskom zagorju dobivajući s vremenom pridjev zagorski.

Iz svojih zavičaja ponijeli običaje, narječje i ime. Stoljećima dalje, to se stopilo u jedinstveni, zagorski, kajkavski govor, oblikovali su se novi običaji, stopili se sa starima. No, imena su ostala pa ako uzmete u ruke detaljnu kartu vidjeti ćete mnoge zaselke koje nose ime po ljudima koji ih naseljavaju i uočiti zanimljivost da se na malom prostoru nalaze prezimena inače karakteristična za druge krajeve naše domovine.

Sve to govori da je Hrvatsko zagorje kroz stoljeća bilo jedna talionica naroda tzv. melting pot iz čega je na kraju proizašla jedna od nacionalno najhomogenijih hrvatskih regija, a opet s toliko raznolikosti i bogatstava. Od brega do brega.

 

Kao predložak za jednostavni 3d prikaz burga Belec, poslužio je crtež Drage Miletića, povjesničara umjetnosti i cjenjenog hrvatskog burgologa.

 

One Response

  1. Toni Malčić

    18. ožujka 2017. 21:52

    Bok
    evo preporučam da kontaktirate Rostuhara putem Facebooka:
    https://www.facebook.com/DavorRostuharPAGE/?fref=ts
    čovjek dosta brzo odgovara na upite.
    Trenutno je mislim u Norveškoj.
    Ima tamo dosta njegovih videa snimanih dronom sa zadnje turneje po Nordkappu, i materijala iz projekta Hrvatska iz zraka.
    Uglavnom, mislim da se vama isplati nabaviti drona (ili posuditi), jer se vidi visoki profesionalizam u pristupu, a i blog bi dobio jednu novu dimenziju.
    Burgovi su inače kod nas dosta zapušteni i obrasli (ja živim kraj Tahijevog starog grada u Podsusedu i samo ga jednom godišnje Zrinjevac očisti od bršljana i bagrema), dosta ih je teško i nezahvalno snimati, i u neku ruku stvarno bi taj pristup bio revolucionaran.
    Želim puno sreće i samo naprijed, ovo je super 🙂 🙂 🙂

    Odgovori

Leave a Reply