Hrvatski Shire

, , Leave a comment

Pojava dronova opremljenih kvalitetnim HD kamerama otvorila je mogućnost snimanja fenomenalnih kadrova koji su nekad bili samo san za low budget produkciju.

Zahvaljujući dvojici kolega koji su željeli vježbati letalačke sposobnosti ostvarila mi se želja da dobijem snimku burga Pusta Bela iz zraka.  Veselje mi je, nažalost,  pokvarila gusta vegetacija, gotovo spojene krošnje koje zaklanjaju pogled na ostatke zidina.

Pravo je čudo kako su uopće uzletjeli kroz praktički 2 kvadrata slobodnog  prostora nad tvrđavom. Nervoza me je tresla cijelo vrijeme leta jer sam se bojao da dron ne ostane na nekom od stabala s kojeg bi ga skinuo samo utrenirani majmun.

Na svu sreću, dečki su sretno sletjeli. Od gledanja zidina iz ptičje perspektive sam se pozdravio već pri dolasku na lokalitet, no predivni kadrovi Belskog dola i zelenih vrhova Ivanščice ostavljaju bez daha. Mnogi zaljubljenici u prirodu nazivali su to područje hrvatska Toscana, hrvatska Švicarska, a ja ću ga nazvati hrvatski Shire. Obožavatelji Tolkiena će me odmah shvatiti, a za one druge ću reći da je to regija iz svijeta mašte opisana kao puna zelenila, vijugavih rječica, obrađenih polja i razbacanih brežuljaka.

Definitivna je odluka vratiti se na jesen, kad lišće padne i otkrije skrivene ostatke ivanovačkog burga. Postojeće snimke već sad otkrivaju ono što je mnogima neshvatljivo – smisao građenja takvih velebnih objekata na izoliranim i strmim vrhovima. O tome sam pisao OVDJE , a sad to mogu i plastčno pokazati. I jedan šokantan dodatak. Ako si želite vizualizirati to isto područje, ali u 13.st., zaboravite na šumu. Drvo je  uz kamen bilo glavni materijal za gradnju, također nebi bilo zgodno da vam se neprijatelj došulja skriven među drvećem. E, sad kad gledamo istu sliku bez šume, barem u našim glavama, sve postaje daleko razumljivije.

Velebni, kameni burg na dominantnom položaju nad glavnim onodobnim putevima. Štite ga zidnine, ali i nepristupačan teren. Pitaju se neki pa što? Zašto bi netko išao uopće osvajati takvo nešto. E, pa zato jer je u srednjovjekovno doba teritorij bio osvojen tek kad si “maknuo” dosadašnjeg gospodara, a ako je taj gospodar u teško osvojivoj tvrđavi i ujedno te s toga mjesta ometa u nesmetanom kretanju, nisi obavio posao kako treba.

 

 

Leave a Reply