Vinica olujne 1532.

, , Leave a comment

Rana jesen 1532. Prostor nekadašnjeg hrvatsko-ugarskog kraljevstva rastrgan je borbama Zapoljista i Ferdinandovaca.

Običan puk ne mari puno za to jer  jedna i druga opcija donosi im samo jad. Bore se međusobno dok Turci sve češće upadaju na varaždinsko područje. Pljačkaju, ubijaju i odvode roblje.

Još groznijom se se čini vijest da je turski sultan s velikom vojskom ponovno krenuo na Beč što znači da će se pomoćne jedinice turske vojske zalijetati u pljačke nebi li opskrbile glavninu vojske.

Mladi kmet Ivan, podložnik obitelji Gyulay, bere posljednje jabuke u voćnjaku uz utvrđeni grad Vinica. Preživio je već jedan nalet turskih konjanika, no sad mu je u glavi samo kako od gospodara izmoliti dozvolu da oženi svoju zaručnicu Mariju.

Ivan niti ne sluti da je velika turska vojska doživjela neuspjeh na svom pohodu. Kod Kisega zaustavio ih je Nikola Jurišić, hrvatski vojskovođa porijeklom iz Senja. Opsada male tvrđave trajala je predugo te su se turske vojske razdvojile i krenule vraćati. Jedna od njih, odabrala je smjer preko Maribora prema Vinici.

Kako su brežuljci viničkog kraja prilično strmi, u dobokim udolinama teško se čulo povike ljudi koji su počeli bježati i zapomagati. Cilj im je bio doći do tvrđave i potražiti zaštitu unutar njenih zidova. I naravno, moliti Boga da će se Turci zadovoljiti samo pljačkom i paležom te odustati od opsade burga.

Ivan je kasno čuo zapomaganja, no znao je svaki kutak tog kraja pa je pronašao prilično siguran put da dodje do ulaza u tvrđavu. Na glavna vrata je već nahrupila gomila, zapovjednik posade još uvijek svih pušta unutra. Ivanu je ostalo još nekih 400 metara da bude na sigurnom.

U trenutku kad se spremao na posljednji trk, iz šume izlijeće skupina od dvadesetak konjanika. Turci. Sijeku sve pred sobom, lete strelice, ljudi padaju. Krajičkom oko Ivan primjećuje da se ulazna vrata burga zatvaraju. Ulazi posljednja skupina žena s djecom. Uspjeva razabrati među njima i svoju zaručnicu, Mariju. To ga ohrabruje da se pokuša provući pokraj Turaka. Teško je biti brz na brežuljkastom terenu. Taman kad mu se učinilo da će uspjeti, osjeti udarac po leđima. Pada i uz topot konjskih kopita gubi svijest.

Zapovjednik turske jedinice udario ga je kopljem. Zarobljen je. Budi se u improviziranom kavezu na kolima. Oko njega ima još mladića njegovih godina. Postati će turski robovi.

Prisjeća se da je vidio Mariju kako ulazi u utvrđeni grad te izgovara u sebi posljednju molitvu kao kršćanin. Sljedeći put kad se vrati u svoj kraj biti će sluga nekog bega, paše, a možda i turski vojnik. Izgovarati će druge molitve.

Napomena: tekst je fikcija unutar povijesno zadanih okvira

 

Leave a Reply